Sir: ljubav stara 4000 godina
Duga i slasna povijest omiljene namirnice
Naša je omiljena namirnica pravi primjer kako ljubav može imati puno oblika! I dugu povijest, tijekom koje je postala voljena u cijelom svijetu. A kako je sve počelo?
Za sir se ne može reći da je izumljen jer je navodno, kao i mnoga druga otkrića od velike vrijednosti za čovječanstvo, nastao slučajno.
Prema legendi, za „otkriće“ sira zaslužni su arapski nomadi. Na jedno od dugih putovanja pustinjom ponijeli su mlijeko u mješini životinjskog mjehura, no ono se pod utjecajem visoke temperature podijelilo na tekućinu – sirutku i grudice – sir. Životinjska mješina sadržavala je enzim renin, odgovoran za koagulaciju mlijeka, a trenje uzrokovano jahanjem, u kombinaciji sa suncem, dodatno je pospješilo nastajanje sira. Najraniji arheološki dokazi o proizvodnji sira pronađeni su u Egiptu, u grobnici staroj više od 4000 godina.
Sirevi koje su Egipćani radili bili su kiselog okusa i vrlo slani, zbog velike količine soli koja je služila za čuvanje u suhoj i vrućoj klimi, te su podsjećali na današnje slane sireve poput fete.
Europski sirevi zbog hladnije klime nisu zahtijevali toliko soli, što je omogućilo nastanak zrelih sireva robusnih aroma, često s plemenitom plijesni.
A legenda o nastanku sireva s plemenitom plijesni ima nešto zajedničko s legendom o otkriću sira – faktor slučajnosti!
Navodno je u podnožju francuske planine Combalou mladi pastir uočio lijepu djevojku i potrčao za njom ostavivši svoj gablec u špilji. Kad se nakon nekoliko dana vratio u špilju, pronašao je jelo u novom obliku: pljesnivi kruh i sir prošaran zelenkasto-plavom bojom, poput mramora. Pojeo je sir i oduševio se okusom koji je stvorila plava plijesan Penicillium Roqueforti.
Vratimo se opet u raniju povijest – stari su Rimljani itekako voljeli sir, a kad su ga počeli pripremati za svoje legionare, udomaćio se izraz formaticum (od latinskog caseus formatus – ukalupljeni, oblikovani sir), od kojeg nastaju izrazi za sir u romanskim jezicima – fromage na francuskom, formaggio na talijanskom jeziku. No, španjolski queso i nazivi za sir u germanskim jezicima - cheese u engleskom i Kaese u njemačkom - porijeklo pak vuku iz „običnog“ latinskog naziva za sir - caseus.
Stari su Rimljani među prvima proizvodnju sira pretvorili u umjetnost, pa su tako veće rimske kuće imale čak posebne kuhinje za proizvodnju sira, careale. Razvili su i nove tehnike za sušenje i dodavanje različitih aroma u sireve te proširili svoje znanje u krajeve diljem carstva, u kojima su onda lokalne različitosti pridonijele razvoju novih vrsta… Neki i danas najpoznatiji sirevi na svijetu nastali su nakon raspada Rimskog Carstva, kada su se lokalne verzije počele intenzivnije razvijati. Mnogi sirevi dobivaju imena po mjestu iz kojeg dolaze, pa tako i čuveni sirevi nastali u tom razdoblju: cheddar (selo Cheddar na jugozapadu Engleske), parmigiano reggiano po talijanskoj regiji, gouda po nizozemskom gradu Goudi... A mnoge su sireve, poput trapista, u srednjem vijeku unutar samostanskih zidova diljem Europe stvarali redovnici.
Ni danas ljubav prema siru ne poznaje granice! Svaka zemlja ima neko jelo sa sirom, pa tako i Hrvatska, u kojoj se uživa u različitim sirevima te slanim i slatkim jelima od sira.
Ovisno o vrsti ili namirnicama s kojima ga sljubljujemo, u siru ćemo uživati od jutra do večeri, za predjelo ili „po francuski“ njime završiti obrok… Ili ćemo pripremiti desert od sira!
Osim zbog okusa, sir nam je drag i zato što znamo da je dobar izvor kalcija i proteina, te sadrži vitamin B12 i aminokiselinu triptofan. Triptofan je zaslužan za smanjivanje stresa i poticanje sna, a jedno je istraživanje Britanskog odbora za sir pokazalo kako je većina ispitanika koja je konzumirala sir pola sata prije odlaska na spavanje dobro spavala, dok su se dvije trećine sjećale svojih snova i nisu imale noćne more.
Nadamo se da je ovo dovoljno da današnji dan - ako ga već niste s njime započeli - završite s malo sira!